Tri mjeseca provedena u Somboru na obuci su bila neka nasa nova iskustva, ja sam u pocetku mislio da cu vise pozeljeti moj dom, medjutim bilo mi je isto, stalno se neko derao na mene i tako 365 dana.
Nemojte se truditi da poznate sve likove, na slici smo Edin Saric, pokojni Zarko Rakic , Nikola Rikanovic i ja. Ostali likovi su su zajedno sa nama dijelili vojnicke nestasluke.
E kad smo kod nestasluka, Edine sjecas li se kad nas je dezurni oficir pitao kad te je nasao u mom krevetu da li smo ti i ja pederi...(ha ha ha)
Naravno sve cemo to objasniti, naravno koga to bude interesovalo
25 comments:
Pa vi iz AE me stvarno iznenadjujete novim momentima. Prvo ono sa Ninom i saksijom (jedan od prijasnjih komentara) a sad ovo sa krevetom. Pa hajde momci, pozurite sa objasnjenjem. definitivno smo zainteresovani.
I? Jeste li ili niste pederi? Nema veze :)) bitna je ljubav
Zarko Rakic-pokojni, jel moze objasnjenje, nisam ovo znala.
Hvala
Sandra
Zare je umro od raka prije 5-6 godina.
Vozdra Nino legendo. Al izvlačiš ove iz naftalina. Objasnit ćemo poslije koga zanima ono sa krevetom.
Ostali likovi sa slike :
Samir Hurem gigant,lik do mene, družimo se i dalje. Postao vlasnik kafića
Munir, lik do tebe je sad neka faca u Hrvatskoj, nešto oko nevladinih organizacija ( vazda imao priču ), dal je neki predsjednik ili neki sekretar uglavnom prodavač magle,al ide mu dobro. Kad odem u ZG vidim se sa njim, ali rijetko.
Ove ostale ne znam.
Šta ima kod tebe? Pozdrav i javi se na onaj moj mail.
Da nebi bilo zabune...
Dok smo bili na obuci u Somboru, nas u spavaonici je bilo oko pedeset. Kad kazem 50 onda cete shvatiti da obuku o bojnim otrovima nije bilo potrebno prolaziti, jer je bilo dovoljno samo da udjes u nasu spavaonicu. Povecerje je bilo u 22 casova, kada je tek nastupao dernek, nas nekoliko (grupa se zvala EMINA) je bila zaduzena za razne nestasluke. Jedno vece smo bili u akciji kad je uletio dezurni oficir i Edin koji je spavao na gornjem krevetu nije imao vremena da se popne na svoj nego se uvalio u moj u kojem sam ja naravno bio. Kad je dezurni oficir dosao do naseg kreveta i vidjeo da je gornji prazan, upitao je gdje je vojnik sto spava gore. Na to je Edin morao da prizna da je to njegov krevet. E onda se dezurni zapitao za vojnika sto spava dole, koji sam bio ja. Edin je samo rekao : "Pa tu je krevetu" A ja se pravio da spavam ko top, nije bilo sanse da se probudim. I tad je dezurni pitao kad sam se ja ko probudio : "jeste li vas dvojica pederi?"...
to bi vam bila prava istina
p.d. ako se neko pita od vas
PEDERI NISMO
sad se to ljepse kaze GEJ
ostaje jos da objasnim sta je bilo sa saksijom u Marininoj kancelariji...
samo jos jedan mali detalj
pod nestaslucima podrazumijevam budjenje onih koji su spavali raznim metodama kao sto je bilo Chebovanje (prekrijes ga chebetom i lupas ga po glavi)
Ta rech "nestashluci" su mi odmah zaparale ochi...sad je ok sta ste podrazumevali po tim :)
Ma nisam ni sumljao, ali bolje da se i ova stvar rascistila pa se mozemo nastaviti druziti:))) Sreca vasa pa za ovo nismo znali dok smo jos bili u Somboru, razvalili bi smo se od zezanja.
Momci ,ludi ste bili i ludi i ostali što me jako raduje.Pozdrav svima
Poslije 21 godine doslo je vrijeme da se razjasni dilema oko saksije...
Svi mi vucemo neke traume iz Rajlovca, nekom je bilo rano ustajanje, nekome klopa, frizura uvijek dotjerana, itd. Moja licno je bila "CHUCHAVAC" Ne samo kad me je fasovalo njegovo temeljito ciscenje, nego kad sam morao ici na veliku nuzdu. Nije bilo bitno da li si pogodio ili promasio rupu ja sam uvijek zavrsavao uflekan. Vjerovatno ce se mnogi slagati sa mnom. Poslije mnogih neuspjeha, cak i iz zicera, ja sam svoj organizam primorao da se strpi do cetvrtka, subote i nedelje, kad smo imali izlazak u grad, kada sam mogao da svratim do moje kuce. Jos uvijek se sjecam osmjeha na mom licu, joj meraka.
To je bio mali uvod na temu SAKSIJA, iz jednostavnog razloga, da shvatite moju muku koja mi si desila, na kraju prve skolske godine. Ja sam imao problema izmedju ostalog i sa elektro-tehnikom, nije bilo sanse da dobijem prolaznu ocjenu. Priblizavao se kontrolni ispit i kako bi ucili, vaspitacica Marina je mene i Zareta zakljucala u njenu kancelariju koja se nalazila u zenskom objektu. Meni koncetracija nula, na platou dernek, muzika, bilo nesto kao plavo vece, a ja se borim sa trofaznom strujom. Bas u tom momentu kao da me je struja pogodila... morao sam ici u WC. Problem vrata zajkljucana a od Marine ni traga ni glasa. Ja lupao na vrata, neke cure se javile, ne znam tacno koje od njih bio, trazim pomoc, skoro da urlicem. "Zovite Marinu da mi otkljuca vrata, moram ici u WC" je bio povod da se doticne zenske osobe pocnu smijati. Vidim da od njih nema pomoci, tako da sam morao traziti alternativu. Zare, laka mu zemlja, je nastavio pored sve moje muke da i dalje streba, vidim ni on me ne shvaca. Vidim da nemam izlaza, guzni mishic popustio...i ostalo vam je sve poznato. Kad je Marina otvorila vrata, ja sam je cekao pred njima. Pita me da li gori pod nogama, kad sam se toliko derao...rek'o ja njoj:"sad ne gori, ja se usr'o!"
To je prava istina. Marina nikad mi nije vjerovala, mislila je da je to bila jedna od mojih mnogobrojnih folova kako bi se rastao od knjige, medjutim bila jeprava istina. Saksija je bila jedna od kombinacija i na kraju postala verzija kako bi sakrio moju bruku, imajuci u vidu da nam je predstojalo vise od godine dana zajednickog zivota u Rajlovcu. Gdje bi vam bio kraj.
Sad je na nekom drugom da prizna neke druge stvari...
pozdrav svima
Nino svaka cast na hrabrosti i priznanju. Da li zna neko gde je Marina , zadnja informacija je da je u Beogradu. Ako neko ima kontakt pozvali bi je na proslavu mature.
Edine jesi li primio moje poruke na mail koji si mi poslao?
E Nino svaka cast, evo ja se otkin'o od sege, suze mi od smijeha frcaju. Gledaju me radne kolege u cudu i pitaju se cega sam se napusio.
Ti sad s pravom mozes reci da si se "usr'o od ucenja". Sreca tvoja da mi nismo znali tu pricu, ne znam kako bi prezivio do kraja skolovanja. Ovo je do sada najbolja Rajlovacka prica koju znam.
Ja se nisam skoro tako slatko nasmejala
Moglo bi se reći da sam znao istinu, ali jarane vadio sam te.
Eh bilo je još šala. Sjećaš li se kad smo u neka doba noći sa čaršafima na sebi, glumeći duhove prepadali raju po sobama? Sjećanje me počelo izdavat,ali čini mi se da je Tošo slikao face probuđenih.Koje su to izbezumljene face bile. Eh kad bi nam Tošo svoju arhivu postirao.
Za Ninu:
Nisam na poslu jer koristim rekreaciju. Odgovorio sam ti na mail, pogledaj.Pozdrav Tanji i junioru.
Sreca prati hrabre...
Nadam se da Nino ima srece jer hrabrosti mu ocito ne fali :))))
Svaka cast!
Tosa je rekao kad se onomad javio da ima brdo slika i obecao da ce postaviti....osjedismo cekajuci :)))
Kad smo kod priznavanja nekih stvari...sta sam ja uradila pre dvadeset godina a sto me je da je u tom trenutku bilo provaljeno moglo kostati mozda i izbacivanja iz skole...mladost ludost...
bilo je to negde pred praznike za Dan Republike... nisam bila kuci svojima od pocetka septembra i resim da idem taj vikend kuci.islo mi se kuci, tad ili nikad. uredno se prijavim na vreme u utorak do ruchka, jel takva bila procedura oko odlazenja na vikend, i oni me lepo puste da idem kuci, kad se najavise demostracije Srba sa Kosova u Beogradu. i ovi nashi, naravno, odmah vanredno stanje, odmah zabrana odlaska kuci. A ja hocu kuci! Nema mi druge nego javim mojima da mi salju telegram da mi mama mora ici na operaciju zuchi i da me zovu kuci da je vidim...k'o, ne daj Boze, poslednji put :))).
I sad cekam poziv od vaspitachice da mi javi tu strasnu vest i spremam se da budem iznenadjena i sve sto ide uz to. Nisam ocekivala da ce to malo otici na "vishi" nivo i da ce me u Ljubicinoj kancelariji sacekati ona, Kuzmanovic i Panovski. Svi sa udruzenim snagama da mi to saopste na najprikladniji nachin i da mi kazu da se ne sekiram previse, da ce mama biti u redu (koja u istovreme, puca od zdravlja i sprema mi kolache) i da slobodno bez obzira na zabranu idem kuci i da se nadaju da cu naci kartu za odlazak kuci, koju sam inache vec imala spremnu. I to karta za onaj Bosna expres u cetiri sata isti dan. Bila sam sledjena od staha jer sam se u isto vreme borila izmedju toga da budem iznenadjena, tuzna, uplashena i neodoljivog poriva da se smejem. ako se nasmejem ispred to troje odoh ja iz skole i to sa kartom u jednom pravcu. jedva sam cekala da izidjem iz kancelarije. izgledalo mi je da sam celu vecnost tamo.
i sad mi je smeshno kad se setim toga mada se ne ponosim time sto sam uradila al cega bi se sada secala kako sam bila mlada i luda ako ne tih stvari. malo je dosadno biti uvek po PS, fin i poslusan.
Vidi ti ove 4-te klase kako su bili nestasni. Sad mi je jasno zasto je skola prestala da postoji ;-)))
U mom(i Majdinom) slucaju je bilo bjezanja u grad,nedolazenja na vrijeme iz grada,pozivanja roditelja zbog nediscipline i nepostovanja autoriteta(po misljenju Colakovica)....
Ali Neno !!!!! Ti si sve prevazisla jer si osmislila pravu akciju spasavanja sebe iz kasarne u koju si ukljucila cak i svoju mamu :))))))))))
Ovo mjenja moju sliku poslusne i fine ucenice kojoj nikad na pamet ne bi palo tako nesto :))))
Od mene svaka cast trebalo je ne posustati i izgurati do kraja :)))
Imam osjecaj da ovo nije kraj pricama o nestaslucima :)))
A sta vam na ovo slici znachi ovaj polozaj desne ruke?!
Nino svaka cast za pricu, ja se secam da si vikao iz kanc. ali je nasa soba bila na drugom kraju hodnika i neke devojke su vec pricale sa tobom, epilog price nisam znala, lagano je zataskano sve, znam da je Marina bila jako ljuta zbog neceg...
Nevena...da li je moguce da si to uradila...ni to nisam znala, ali se secam da si bila nervozna ..eto dokaza da se neke istine ispricaju kad tad..
Nadalinu i Majdu i sad vidim kako kuju planove da uhvate straftu..
Jednoga dana se pojavila Marina sa kartama za Narodno Pozoriste, za opersku predstavu "Seviljski Berberin" i pita ko od nas hoce da ide, dobice vanredni izlaz. Meni u sekundi se stvorio plan, da furam kuci. Marina me odmah procitala, kaze mi ti ces sigurno kuci da odes umjesto u pozoriste. NA kraju je pristala sa jednim malim uslovom da je sutradan otpjevam melodiju iz opere. Mozete da zamislite kakav se talenat stvorio sutradan kada sam morao Marini da otpjevam.
Naravno umjesto u pozoriste otisao sam kuci...
Sjetio sam se jos jednog momenta. Jedna od kombinacija je bila da se ide u stacionar ako se lose osjecas, i tako opravdas po neki cas. Sjecam se da je bio petak, kad smo ja i Edin ko fol bili bolesni i luftali sa zadnjeg casa. Mene u stacionaru svi doktori znali, mama mi je radila u Vojnoj Bolnici, i jedna od njih mi kaze da se u zadnje vrijeme stalno zalim na bolove u glavi i da bi mogao ostati u stacionaru jedno par dana. Vidim nema nazad, prihvatim, propade mi vikend, ali bar cu se naspavati. Medjutim tu nije bio kraj tratmanu. Kaze meni doktorica:" Mogao bi ti i peniciline primati za svaki slucaj"
Ostade ja u stacionaru citavih sedam dana, razvalili me sa sedam penicilina koji mi je davao vojnik sa blazenim osmjehom na licu. Srecom pa nisam rekao da imam problema sa stolicom, ne zelim ni da pomislim kako bih zavrsio. Moram priznati da su penicilini djelovali, glavobolju nikad vise nisam imao...
pozdrav svima
Post a Comment