Kada neko nosi nečiju sliku u novčaniku onda mora da postoji jaka emocija koja budi nostalgiju za nekim prošlim danima i koja vezuje onog što je nosi i onog ko je na slici. Jedan čovek kojeg ću se večno sećati je neizmerno voleo Jugu, JNA, Rajlovac, moje klasiće i mene u uniformi. Nikada neću zaboraviti njegov izraz lica kada sam mu rekao da napuštam vojsku. Nedavno sam se zauvek oprostio od svog oca i do tada nisam znao da je ova slika zauzimala posebno mesto u njegovom novčaniku (a sigurno i u srcu)...
5.11.08
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
5 comments:
Sta reci na ovaj tvoj komentar, sem da ponekad neke stvari saznamo prekasno....zao mi je zbog tvog gubitka...
Tvoj otac je otišao ali ti se od njega nisi oprostio jer će on uvek zauzimati posebno mesto u tvom srcu kao što je tvoja slika u njegovom novčaniku.Žao mi je zbog svega što ti se desilo ali sve nas to čeka jer niko nije nedodirljiv ali ga možemo učiniti besmrtnim kroz naša sećanja.
P.S.
Hvala što si skinuo Čolu stvarno je blog delovao deprimirajuće mada je on za mene u stvari bio jedan sasvim navažan lik.
E moj cale
Mislio sam od Boga sam veci,
da gospodar ja sam svojoj sreci,
radio sam i sto nisam smeo,
sve poroke zivota voleo
Tvoja slika i sad mi se javi,
kada ne znam koji je put pravi,
iskusenje kad mi dusu vreba,
o kako mi tvoja pomoc treba!
E moj cale sad kada te nema,
meni fali, meni fali
da mi neko kaze stani
stani mali, stani mali!
Nisi ni znao koliko je bio ponosan na tebe.
Meni su ovi ovde Englezi delovali nekako izveshtacheno kad po sto puta, po meni, i za svaku sitnicu govore svojoj deci kako su ponosni na njih. Vremenom sam promenula misljenje i nasla da je to bash lepo i chini da se josh vise priblizis detetu ne samo misleci to vec i dajuci mu to do znanja, bezbroj puta ako treba. To se kao dobro seme svesno ili nesvesno primi u detetu i raste zajedno sa njim potreba i navika da chini dobre stvari zbog kojih ce mu neko reci da je ponosan na njega chak i kad nas roditelja ne bude bilo.
Bas kao i ono "volim te". Ljudi bi to trebali chesce govoriti jedni drugima a ne samo podrazumevati.
Klinjo,zao mi je zbog tvog gubitka ali ako ti je za utehu svi cemo kroz to morati da prodjemo.Na moju zalost ja sam to vec osetio na svojoj kozi kad mi je majka preminula,mozda se toga i secas bili smo na Kalinoviku.I ona je poput tvog oca nosila u novcaniku moju sliku sa zakletve.Sve dok ih se secamo oni su sa nama...
Post a Comment