Koliko sam samo ponosan bio kada sam ovo zaslužio....i istodobno tužan jer sam znao da iza mene ostaje dio mog života,mog djetinjstva,
znao sam da se rastajem od mojih prijatelja sa kojima sam odrastao,dijelio i dobro i zlo,i radost i tugu i pitomački restoran,i zgradu "Skenderije",moju muzičku sekciju,mjesto ispred ženskog objekta :-)
7 comments:
Prijatelju moj,ako ti je za utehu svi smo se osecali kao ti.
Potpuno se slazem sa tobom Zeljko jedino mi je zao sto posle promocije nisam vise otisao u Rajlovac,a planirao sam sto sta da posetim i obidjem.
Zeljko, sve cestitke za aktivnost na blogu i bogatu arhivu.
Evo ovaj blog je opet prilika da sa prijateljima podelis i dobro i zlo, i radost i tugu... doduse za mesto ispred zenskog obkekta malo teze.
Posle ovoliko godina, da li ti je zao ili ne zbog tog pitomackog sna? Za ostalo necu da pitam...
San je bio postati vodnik,ali tek onda shvatis koliko stvari ostaje iza tebe...Ma sve bih ja nekako prebolio,nego ono mjesto ispred vaseg objekta nikako ne mogu :-)
E tu ti nema pomoci!
E Kristo secam se vremena kad si zaobilzio nas objekat u sirokom luku, doduse ne samo ti....i eto sad ti nedostaje, trebalo je da koristis svaki minut!!!
Post a Comment