KRILA ARMIJE 24.februara 1988

UMJESTO CRVENIH KARANFILA

U smiraj dana proljepsa se korzo u Rajlovcu. Jedna gitara uz jedan avion i jedna mladost razdragana. Eto formule za radost, za drugarstvo, za ljubav. Onu otvorenu- prema ljepotama neba i onu skrivenu zbog koje se crveno lice "maskira" plavim i smedjim cupercima.

A ljepota i ogroman plus za drugarstvo pripada "plavim" djevojkama- ucenicama Vojne skole strucnih radnika za vazduhoplovna zanimanja.

Ljiljana N., Niksicanka, uskoro ce postati laborant za avionsko gorivo. Kaze da je u Rajlovac dosla iz ljubavi prema ljepotama neba. I dodaje: ta ljubav neprekidno raste... Nada B. je rodom iz Sombora i tvrdi da je drugarstvo dovoljan razlog da zauvijek pripadne "plavom esalonu". Odlicna odbojkasica Sonja A. je iz Berova, a posao ce joj biti odrzavanje pilotske opreme. Sarajka Dzenita H. vrijedno izucava radare i uskoro ce se uvrstiti medju nebeske granicare. Milka Z., po rijecima njenih drugarica, ozbiljno konkurise za naj-drugaricu. Skoluje se za avio-tapetarku, a kaze da ne razmislja o tome gdje ce raditi, jer "nebo je nas zajednicki zavicaj". Zijavera G. iz Titovog Velesa, uskoro kvalifikovani avio-strugar, radosna je sto se skoluje u sredini u kojoj su vrhunska prakticna znanja imperativ. I njena drugarica " po zanatu" Gorana P. iz Futoga prica nam o ucenju od jutra do povecerja, ali i o slobodnim trenucima u kojima vrijedne ruke djevojacke pletu salove za- e, necemo reci za koga!

Koliko je ova jedinstvena skola privlacna za ucenike neka potvrdi primjer odlicne ucenice Blazenke K. iz Skoplja. Blazenka je najprije konkurisala i bila uvjerena 100 posto da ce uspjeti. A kad je dobila obavjestenje da je odbijena, shvatila je da ce joj zivot bez plavog radnickog kombinezona biti prazan. Naravno, bila je uporna, sacekala novu sansu i sada srecna vazduhoplovka, sa peticom u djackoj knjizici.

Sirije V. iz Kosovske Kamenice skoluje se za avio-elektro-mehanicara kao i Natasa K. iz Maribora. Ove dvije 18-godisnje djevojke pratili smo iz prikrajka kako uce da otpjevaju i slovenacku i albansku pjesmu. Lica su im se zarumenjela kad su nas primjetile, a rjecitija Sirije prva se snasla: "Isla sam na radne akcije, upoznala drugarice i drugove iz cijele nase domovine i pozeljela da stupim u plavi stroj. Nasu skolu dozivljavam upravo kao radnu akciju, puno se radi, uci i raduje, a svi smo jednaki i odlicni drugovi.

Amela H. iz Konjica nekoliko godina pjevala je u onom divnom horu "Djevojke sa Neretve". Danas uci za opticara i pjeva u Reprezentativnom horu RV i PVO. Vesna S.(djevojka sa naslovne strane) jedina je iz ove plave cete djevojacke jedrilicarka. Sanjala je - kaze- svoja krila, a uskoro ce lasirati. Kristijana H. je djetinjstvo provela u Lori i vjeruje da ju je plavetnilo Jadrana usmjerilo prema plaveznilu neba. Aleksandra B. iz Dobrinjaca kraj Rume prica nam kako je jedna jabuka najsladja kada se izdjeli na dvadeset i neku krisku. A kapetan Milutin K. zakljucuje: "Nema sta, one su djevojke za supersonicne brzine i visine.