Sta je ovo?
Nadam se da znate!
19.5.08
Objavio-la
kiza
at
Monday, May 19, 2008
Labels: Za sve
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Dobrodošli na blog pitomaca SVŠ RViPVO, učenika VŠSR, starešina i civilnih lica koji su u periodu od 1986 do 1990 godine živeli i radilu u Školskom Centru Rajlovac kod Sarajeva. Zbog ograničenog broja Autora bloga ovaj blog mogu ažurirati 37, 38, 39, 40, 40A, 35PVO, 41 klasa i VŠSR. Pripadnici ostalih klasa mogu objaviti slike tako što će ih poslati na e-mail: plavovece@gmail.com. Svi se mogu registrovati u rubrici "Follow this blog"...
9 comments:
Hajdemo u plaaaaanineee...!!!!
Sta je ovo? Planinarska knjizica?
O, pa bila Nena i planinar :)))
Bili smo na, mislim da je al nisam sto posto sigurna, u pitanju bio Trebevic. Zima, sneg do kolena. bilo je i laboranata u grupi. Mene je shlepao Cipurkovic jer sam na pola puta vec ostala bez snage. Nista nam nije bilo lepshe od onog rizibizija koji smo grejali u nekakvom tiganju. Gozba! "Planinarski dom" je vishe lichio na neku napustenu vikendicu nego na ono za sta se izdavao :). Sobe za spavanje, drveni kreveti na sprat, bez posteljine, stavljale smo peskire pod glavu da bismo mogle spavati. Al smo zato uveche sedeli i pevali, nesto mi se mota po glavi i gitara i niko nije mario ge ce se i kako prespavati.
A onda sutradan, spustanje u Sarajevo i to kroz sve dvorishta ljudi. Samo su nas gledali i smejali se, oklen ovi :). Taj deo mi je bio najbolji. Deca su trchala oko nas, mi onako u onim tehnichkim uniformama, bundicama i ruskim kapama na glavama kao neki "specijalci". Zao mi bilo sto se to jos koji put nije ponovilo. Ne znam jel jos neko sa bloga bio taj put na tom "planinarenju".
A seca li se neko igmanskog marsha koji nam je bio u sklopu priprema za skijanje? Ja ga se secam po tome sto sam izgubila chetku za kosu, valjda ispala negde iz dzepa bundice dok sam preskakala neki potok, koju sam ponela na takav put kao nesto najpotrebnije. Neki dan ovde na tv bas bio film Igmanski marsh pa me podestilo da sam ga i ja svojom nogom lichno pregazila :)
Mati mila ja se toga niceg ne sjecam!
Je li bio obavezan taj "Igmanski mars" jer ja ne pamtim da sam bila.
Sad sam vec zabrinuta.....
Nadalina, kako se ne secas tog marsa? Izgleda da su opticake u dobroj kondiciji i pamcenju, eto i na vrh Trebevica-1629 metara smo dospele. Ni ona cicha zima, dubok sneg.. nista nas nije omelo da stignemo tamo u onaj ruzni planinarski dom /Vaso Miskin-Crni/ da popijemo cas i odmorimo se... I ko bi rekao sta jos sve pamtimo, a Neno?
Pamtim ja jos puuuno toga samo ne smem prichati sve :))))
Kako da se ne sjetim tih prelijepih Sarajevskih planina. Prosao sam ih sve svojom nogom i dozivio puno toga prelijepog i uzbudljivog. Poslije tri Igmanska marsa, Bikovika i Jahorine .... skonto sam da se ove Austrijske nemogu mjeriti sa njima!
Onda mora da si ono ti na slici sto je Nena objavila (sa skijanja)a nije bila sigurna jesti ti taj Mirso sa slike.
Tog penjanja na Trebevic se dobro secam..prvo put u zivotu sam videla sneg do do struka...i secam se kako smo se smejali i pravili andjele u snegu koji se nisu mogli videti jer je sneg bio predubok...i Cipa kako izviruje ispod gomile snega....
Ja se secam Igmanskog Marsa, mada sam ucestvovao samo jednom. Secam se prirode i ako se nevaram prolazili smo pored ili stigli do terena za olimpiske skokove. Ako se varam onda me podsetite na teren. Isto tako kao sto Nevena rece, prolazili smo pored kuca ljudi sto uvek ostavi utisak. Mislim da smo hteli koristiti svaku priliku da kidnemo iz Rajlovca pa je planina bila dobra promena.
Post a Comment