Svetsko prvenstvo u streljaštvu. Sarajevo 1988, kraj III godine pred odlazak na raspust su nas pokupili da idemo nositi ove table sa natpisima država. Neke cure su se super provele jer su se ispričale sa učesnicima dok se čekalo na defile. Ovi moji DR Nemci su samo ćutali kao zaliveni, valjda nisu znali engleski i ja sam umrla od doade i bolova u nogama jer smo morale biti u štiklama svo vreme. (Šalje Nevena)
2.3.08
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
10 comments:
Neno hvala ti na fotkama,bilo bi lijepo kada bi i ostali bili aktivni poput tebe...
Secam se tog prvenstva.Ja sam nosila tablu Kanade.bilo je naporno, posebno za onekoji nisu navikli da nose stikle po ceo dan.
Ovo takmicenje mi je mnogo pomoglo u kasnijem zivotu i takmicenju... Ja sam bila medju devojkama koje su nosile medalje, (ja sam nosila bronzanu medalju). Secam se Huan Antonia Samarana kao veselog cikice koji je stalno nesto komentarisao i pravio sale na racun takmicara i nas, Francuzi su bili ubedljivo najopusteniji i najinteresantniji. Tog takmicenja se secam i zbog toga sto nisam mogla da idem kuci da proslavim 18. rodjendan.... Kuzma mi je rekao da moram da ucestvujem i da cu rodjendan slaviti neki drugi put... Devojke da li se secate kako je Rajlovac tada bio sablastan bez rasvete i ljudi, bilo nas je mozda 20-tak sve ukupno sa pitomcima... koliko me secanje sluzi mislim i da je pao sneg tada..u maju sneg u dragom nam Sarajevu! Da li neko deli ove uspomene samnom ili sam ja poslednji Mohikanac koji je to zapamtio!
Tanja, secanje te odlicno sluzi.Neznam da li nam je bilo dosadnije dok smo bile u hali ili kada smo se vracale u pusti Rajlovac.Ali se isto tako secam da smo na konto tog takmicenja dobile produzeni boravak kada smo otisle kuci.
Pogledaj ovaj polozaj leve ruke. To mi je bilo najteze drzati tako lakat u visini grudi dok smo drzale tu oznaku. I bilo je hladno i mracno u hali.
Tanja, kad pomenu te dane u julu 1988, secas li se koja nam je bila hit pesma koju smo slushale u horizontalnom polozaju? to je znachilo onog momenta kad je pustimo da ide sa kasetofona (ajme meni te drskosti imati tada kasetofon u sobi,pa ipak :)), jurile smo da se sto pre bacimo na krevet i legnemo na ledja da bi uzitak bio sto veci dok idu zvuci omiljene nam pesme.
Naravno da se secam Nensi, i sad zastanem kad je cujem. Bila je to pesma: Is this love what I'm feeling, ne znam ime izvodjaca ali ta pesma je znacila beg iz zice i slusale smo je sa uzivanjem.... Secas se kako smo kasetofon drzale maskiran u onoj kutiji oblepljenoj novinskim papirom, sa tajnim vratima iza kojih se nalazio kasetofon, pravo blago!!! Posle skole sam nasnimala kasetu sa muzikom koju smo slusale tada, kaseta se zove 063 imam je i danas...
Tanja, izvodjach je Whitesnake
http://www.youtube.com/watch?v=6rmeUS-vtSQ
a ovu si zaboravila...Don't dream It's over-Crowded House
http://www.youtube.com/watch?v=dZZfuCJ970w
Krio se tu negde po sobi i jedan vokmen. Braniti nam u to vreme te stvari da imamo...
Ko se ne bi secao ovih pesama, slusale smo ih toliko cesto sa istim odusevljenjem....
Post a Comment