Evo gde su nas posle onog rajlovackog Raja smestili kad smo dosli u Momu. U neku finomehanicarsku radionicu i to neki sobicak, dali nam krpu da cistimo prasinu sa nekih uredjaja koji su im toliko bitni bili do tada da ih nisu ni dirali toliko dugo da je prasina pala po njima. Uh, kad se setim tih dana. Sreca pa smo se sve izvukle odande.
8 comments:
Ali ocito da ti nista nije moglo skinuti osmjeh s lica.Sto su oni mislili...Tooo curo!!!
Ma u inat ovom plavom radnickom mantilu.
Joj kad se ovog setim...to je bila prava katastofa...
Zasto me ova slika podsjetila na one stare dobre partizanske filmove???
Osmijeh je filmski, zanemaricemo mantil. Pozdrav Neveni!
Hvala Vesni:)
Nadalina, mene vise podsecam na nase filmove o radnim podvizima i ispunjavanju petogodisnjeg plana u teskim uslovima (al ipak sa osmehom) izgradnje nam socijalisticke domovine. Zemlja seljacima, fabrike radnicima. Pruge i radne acije ostavljam Kizi, necu da joj se mesam u reon.
Da nisi otisla na neku tajnu misiju mislim FBI i to....
Znas kako se kaze, kad bih ti to rekla, morala bih te..... izvuci iz sobe posle povecherja da ponovo izglancash svoje cokule
Post a Comment