Soba 26,uveliko poznata kao “svinjac”.Lokacija:objekat KN-402,hodnik levo,poslednja vrata sa desne strane,jedna od malobrojnih cetvorokrevetnih soba.
Stalni clanovi:
Bozic Sasa,zvani Boza ili Bole, luce Belopalanacko,ujedno i staresina sobe.
Kulovic Damir,zvani Kula,Kalesijski slavuj.
Avramovic Vladimir,Avram ili dezurni zajebant.
Povremeni clanovi:
Dancetovic Stevica,poznat i kao faca udica
Milanovic Nenad,poznat kao Svileni
Kojic Marko,poznat kao Koja ludak.
Mi,stalni clanovi cinili smo udarni triling koji je i pored svih nasih razlicitosti od samog pocetka savrseno funkcionisao.U zezanju smo uvek napominjali da smo “etnicki cisti”jer su svi clanovi ove sobe kako stalni tako i privremeni bili navijaci Partizana,a oni su nacija sami po sebi.E sad samo zamislite kako nam je bilo kad je Partizan 1988.godine izgubio u kupu UEFA od “cuvenog” Fljamurtarija iz Albanije.Da smo mogli,mislim da do kraja te godine ne bi ni izasli iz sobe od bruke koju nam je voljeni klub priredio.Taj isti klub castili smo sa najvecim transparentom,pripremljenim specijalno za utakmicu sa Zeljeznicarom (koju ce Boza zbog razbijenog nosa pamtiti citav zivot) gde su stradala 4 pitomacka carsava.
Kako nismo bili pobornici gvozdene discipline,uvek je neko od nas,pravio disciplinski prekrsaj u vidu neizglancanih cizama,nespakovane garderobe pred povecerje ili kasnjenja sa ustajanjem ,tako da smo veoma brzo dobili epitet problematicne sobe,zbog cega je posebne kritike trpeo Boza jer ne samo da je bio staresina sobe,nego i jedini clan SK.Nadimak svinjac,cini mi se, dobili smo posle jedne komandantske smotre Ace Savica, kada je iza metle nasao gomilicu smeca pociscenog tog jutra,a neizbacenog jer smo naravno kasnili u stroj,pa je tu obavezu na sebe preuzeo Bobar Zoran koji je tog dana bio dezurni u objektu.Ne moram ni da pominjem da je Bobar,naravno,zaboravio na to.A kakav je u stvari bio taj stalni sastav sobe?
Bozic Sasa,covek koji je cini mi se mogao da zaspi svuda i uvek (uhvacen je da spava stojeci u vozu Sarajevo-Beograd),veliki covek u svakom smislu,sto zbog visine,razvijenosti tela a i glavudze te zbog njegovih ljudskih kvaliteta da se drugu uvek nadje u nevolji.Cini mi se da nije postojao covek u klasi koji je manje ucio a imao tako dobre ocene.Veliki zaljubljenik u sport,posebno fudbal.Svoju ljubav je odrzao do dana danasnjeg,prekvalifikacijom u strasnog kladionicara.
Kulovic Damir,sentimentalac,zaljubljenik u lepu rec,kako pisanu tako i izrecenu.Ponekad malo povucen u svoj svet,sanjar koji je potajno zeleo da postane novi Maradona ili Miroslav Ilic,sa podjednakim talentom za obe stvari.Bio je lomilac zenskih srca,pogotovo onih iz kluba Dancing,gde je i dobio nadimak mali Boris Novkovic.Zajedno sa mnom pokusao da baci cigarete jedno 100 puta i uvek kao i ja odustao bez borbe.
Od povremenih clanova izdvojio bih samo Kojic Marka i to zbog toga sto je on od svih navedenih najvise izdrzao sa nama u sobi.Bio je totalni ekscentrtik,ljubitelj svega zabranjenog,strastveni padobranac i covek koga je Sacir Arnautovic tri puta spasao od sigurnog izbacivanja iz skole.
Obozavao je da provocira staresine a narocito Radojicica koga je licno prozvao Paprika,sto je kasnije usvojila citava klasa.
Iako su nas staresine stalno kritikovale zbog nediscipline i mangupluka cesto su kod nas navracali na kafu i zezanje.U tome se posebno izdvajao kapetan Vucetic,koji je vecinu svog dezurstva provodio sa nama.Soba nam je imala odlican strateski polozaj,tako da je cesto bila srediste svega onog sto “ne valja”.Posle svih ovih godina,ubedjen sam, da bolje drustvo ne bih ni sam izabrao,a svaki trenutak proveden u “svinjcu”je trajno urezan u moje srce.
P.S.
Zbog objektivnosti nisam zeleo da pisem o sebi,tako da to ostavljam drugim posetiocima bloga koji me poznaju.
Stalni clanovi:
Bozic Sasa,zvani Boza ili Bole, luce Belopalanacko,ujedno i staresina sobe.
Kulovic Damir,zvani Kula,Kalesijski slavuj.
Avramovic Vladimir,Avram ili dezurni zajebant.
Povremeni clanovi:
Dancetovic Stevica,poznat i kao faca udica
Milanovic Nenad,poznat kao Svileni
Kojic Marko,poznat kao Koja ludak.
Mi,stalni clanovi cinili smo udarni triling koji je i pored svih nasih razlicitosti od samog pocetka savrseno funkcionisao.U zezanju smo uvek napominjali da smo “etnicki cisti”jer su svi clanovi ove sobe kako stalni tako i privremeni bili navijaci Partizana,a oni su nacija sami po sebi.E sad samo zamislite kako nam je bilo kad je Partizan 1988.godine izgubio u kupu UEFA od “cuvenog” Fljamurtarija iz Albanije.Da smo mogli,mislim da do kraja te godine ne bi ni izasli iz sobe od bruke koju nam je voljeni klub priredio.Taj isti klub castili smo sa najvecim transparentom,pripremljenim specijalno za utakmicu sa Zeljeznicarom (koju ce Boza zbog razbijenog nosa pamtiti citav zivot) gde su stradala 4 pitomacka carsava.
Kako nismo bili pobornici gvozdene discipline,uvek je neko od nas,pravio disciplinski prekrsaj u vidu neizglancanih cizama,nespakovane garderobe pred povecerje ili kasnjenja sa ustajanjem ,tako da smo veoma brzo dobili epitet problematicne sobe,zbog cega je posebne kritike trpeo Boza jer ne samo da je bio staresina sobe,nego i jedini clan SK.Nadimak svinjac,cini mi se, dobili smo posle jedne komandantske smotre Ace Savica, kada je iza metle nasao gomilicu smeca pociscenog tog jutra,a neizbacenog jer smo naravno kasnili u stroj,pa je tu obavezu na sebe preuzeo Bobar Zoran koji je tog dana bio dezurni u objektu.Ne moram ni da pominjem da je Bobar,naravno,zaboravio na to.A kakav je u stvari bio taj stalni sastav sobe?
Bozic Sasa,covek koji je cini mi se mogao da zaspi svuda i uvek (uhvacen je da spava stojeci u vozu Sarajevo-Beograd),veliki covek u svakom smislu,sto zbog visine,razvijenosti tela a i glavudze te zbog njegovih ljudskih kvaliteta da se drugu uvek nadje u nevolji.Cini mi se da nije postojao covek u klasi koji je manje ucio a imao tako dobre ocene.Veliki zaljubljenik u sport,posebno fudbal.Svoju ljubav je odrzao do dana danasnjeg,prekvalifikacijom u strasnog kladionicara.
Kulovic Damir,sentimentalac,zaljubljenik u lepu rec,kako pisanu tako i izrecenu.Ponekad malo povucen u svoj svet,sanjar koji je potajno zeleo da postane novi Maradona ili Miroslav Ilic,sa podjednakim talentom za obe stvari.Bio je lomilac zenskih srca,pogotovo onih iz kluba Dancing,gde je i dobio nadimak mali Boris Novkovic.Zajedno sa mnom pokusao da baci cigarete jedno 100 puta i uvek kao i ja odustao bez borbe.
Od povremenih clanova izdvojio bih samo Kojic Marka i to zbog toga sto je on od svih navedenih najvise izdrzao sa nama u sobi.Bio je totalni ekscentrtik,ljubitelj svega zabranjenog,strastveni padobranac i covek koga je Sacir Arnautovic tri puta spasao od sigurnog izbacivanja iz skole.
Obozavao je da provocira staresine a narocito Radojicica koga je licno prozvao Paprika,sto je kasnije usvojila citava klasa.
Iako su nas staresine stalno kritikovale zbog nediscipline i mangupluka cesto su kod nas navracali na kafu i zezanje.U tome se posebno izdvajao kapetan Vucetic,koji je vecinu svog dezurstva provodio sa nama.Soba nam je imala odlican strateski polozaj,tako da je cesto bila srediste svega onog sto “ne valja”.Posle svih ovih godina,ubedjen sam, da bolje drustvo ne bih ni sam izabrao,a svaki trenutak proveden u “svinjcu”je trajno urezan u moje srce.
P.S.
Zbog objektivnosti nisam zeleo da pisem o sebi,tako da to ostavljam drugim posetiocima bloga koji me poznaju.
4 comments:
Dragi Avrame, zavidim ti na memoriji, ko kornjaca, tolika imena, tolike dogodovshtine. Svaka cast. Samo sam htela da ti kazem da tvoje pisanje mnogo govori o velicini tvoje licnosti. Licno te neznam ali nekako si mi bash postao drag. Blogovi su ti prelepo sroceni i veoma interesantni. Ne posustaj. Veliki pozdrav.
Hvala Sandra na lepim recima.Nemam bas memoriju kao kornjaca,secam se samo lepih stvari.
Pozdrav članovima "svinjca" - stalnim i povremenim...Lepo zboriš prijatelju... Nastavi sa drugim zanimljivostima...
Hej, Avrame pa i kornjaca da moze rekla bi nam da pamti samo lepe stvari, mozak je cudo i vredno radi na samoocuvanju...hvala mu, a tebi hvala na lepo opricanim uspomenama(samo lepim).
Post a Comment