8.2.08
Na nakoj od planina oko Sarajeva...
Objavio-la
Doc
at
Friday, February 08, 2008
Labels: III klasa VŠSR, VŠSR
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Dobrodošli na blog pitomaca SVŠ RViPVO, učenika VŠSR, starešina i civilnih lica koji su u periodu od 1986 do 1990 godine živeli i radilu u Školskom Centru Rajlovac kod Sarajeva. Zbog ograničenog broja Autora bloga ovaj blog mogu ažurirati 37, 38, 39, 40, 40A, 35PVO, 41 klasa i VŠSR. Pripadnici ostalih klasa mogu objaviti slike tako što će ih poslati na e-mail: plavovece@gmail.com. Svi se mogu registrovati u rubrici "Follow this blog"...
Objavio-la
Doc
at
Friday, February 08, 2008
Labels: III klasa VŠSR, VŠSR
10 comments:
Da li to Ciga nišlija svira gitaru... Lepo ste ispraznili flaše...
Niska posla.. :)
Jel ovo onaj vaspitach,,,sto je ozenio Vesnu iz moje klase?
on je vaspitac, nisam znao da je ozeni nakog iz tvoje klase...
Preziva se Cholakovic. Bio je i njoj vaspitach u nashoj IV godini. Veza im je krenula pre zavrsetka nashe IV godine, po zavrsetku su se uzeli i Vesna je ostala u Sarajevu, mislim da je radila u Orlu. Ne znam da li su jos uvek u braku.
Prvi do Colakovica je Lukic Budimir iz Vlasenice, moj cimer. Sad je cini mi se u Kraljevu.
Tip do tamburasa je Berisha iz 3. kl. vssr.
Vrijeme: Oktobar 1986, predstažiranje u Velikoj Gorici u Zmaju.
Mjesto: Pleso, stajanka eskadrile AN26-ica.
Vraćamo se kući u Rajlovac. Vrijeme vedro prelijepo, a u Sarajevu zakijao snijeg. Poludili od dosade i čekanja. Neki od nas glavinjaju oko aviona a neki polijegali po klupama unutra. Ja sam bio u avionu kad ulazi sivi soko Stipić i poželi sjesti na mjesto koje je prije zauzeo, kad tamo Berisha leži. I onda jedno pola sata onog sarajevskog: Diži se kad sam ti reko, jel ti čuješ što sam ti reko......., uglavnom dosadilo svima slušati pa i Beriši, pa se on diže i stade ispred sivog sokola Stipića koji mu se ne htjede maknuti s puta nego iskolačio oči i bulji u njega. Prođe neko vrijeme bez glasa i pokreta, napeta tišina. Mi ostali se polako počeli primicati jer osjetišmo bit će frke kad berisha provali: šta je bre, šta me vidiš! U slijedećoj sekundi smo svi skupa uključujući i gordog jastreba Stipića i Berishu počeli dobivati mlade od smijeha. To je bila prva od mnogih famoznih izreka treće klase. ja i dan danas ne kažem: što me gledaš, nego: što me vidiš.
vozdra.
Janko!
Hvala ti za podsjećanje na taj doživljaj. Nije čudo da si ti pisao o njemu. Nisam ja zaboravio da si ti bio revni kroničar naše generacije. Jedva čekam da dođem u Zadar i otvorim stranice tvojega dnevnika i podsjetim se na mnoga dešavanja iz onih bezbrižnih vremena.
Adio
Cola je bio moj "vaspitac"(citaj mucitelj).Svojski se trudio da mi zagorca zivot u Rajlovcu,stalno sam kod njega bila na "tapetu". Cijelo to vijeme on se vidja sa ucenicom iz mog odjeljenja.Pa to je da puknes od muke:-/
Post a Comment